PIANO LOOP 2023.
Antonio Pompa Baldi, klavir
Sergej Rahmanjinov: Varijacije na Corellijevu temu
Frédéric Chopin: Polonaise-fantaisie u As-duru, op. 61
…
Roberto Piana
Sguardi sulla Divina Commedia (Pogledi na Božanstvenu komediju)
Prvi dio: Inferno (Pakao)
- Mosé (Mojsije)
- Cleopatra (Kleopatra)
- Cerbero (Kerber)
- Fortuna
- Messo Celeste (Nebeski glasnik)
- Epicuro (Epikur)
- Arpie (Harpije)
- Penelope
- Lucifero
Franz Liszt: Après une lecture di Dante: Fantasia quasi sonata
O GLAZBI
Među najboljim pijanistima svoga vremena, ujedno skladatelj koji je osim veličanstvenog opusa za klavir, skladao i simfonijska i operna djela, kao i niz cijenjenih solo-pjesama, Sergej Rahmanjinov (1873.-1943.) ujedno je i jedan od posljednjih velikih izdanaka ruskog romantizma, čiji je život i stvaralaštvo podijeljen na dva dijela – prvi, u Rusiji, kada nastaje najveći dio njegova opusa originalnih skladbi, i drugi, nakon emigracije u Ameriku potaknute Oktobarskom revolucijom, kada se više fokusira na karijeru pijanista i priključuje nizu europskih, posebno ruskih emigranata koji traže načina kako u novo tlo presaditi svoje duboko europske korijene.
Manji broj djela, koji nastaje nakon emigracije iz Rusije nerijetko se temelji na posuđenim temama – Varijacije na Corellijevu temu, nastale 1931., posljednja je njegova skladba za klavir. Dvadeset varijacija odlikuje se jasnoćom klavirskog sloga, pikantnom kromatskom harmonijom i ritmičnošću, što ih čini pretečom Rapsodije na Paganinijevu temu za klavir i orkestar, koja nastaje nedugo nakon njih, 1934. godine. Corellijeva tema zapravo je tema La Folia, zapisana u Španjolskoj i popularna među talijanskim skladateljima 18. stoljeća, od kojih je Corelli napisao najpoznatiju skladbu temeljenu na njoj, Violinsku sonatu u d-molu, op. 5 br. 12. Rahmanjinov je Corellijevu temu, odnosno melodiju La Folia, čuo od Fritza Kreislera, te je svoje varijacije, napisane u lipnju 1931. godine, posvetio njemu. Temu prati dvadeset varijacija, među kojima je jedan Intermezzo, te finalna Coda.
Poloneza je jedan od žanrova koji se vezuju uz ime Frédérica Chopina (1810.-1839.) – prva njegova skladba koju je napisao sa sedam godina bila je poloneza, njegovo prvo objavljeno djelo bila je također poloneza (u g-molu iz 1817.); također je i njegov najraniji sačuvani autograf zapis poloneze (one u As-duru, objavljene 1902.). Njegovo posljednje veliko djelo za klavir solo je Polonaise-Fanaisie op. 61, napisana 1846. Od ranijih radova, koje piše po dolasku u Pariz, poloneza za Chopina ne predstavlja samo ples u kojem do izražaja dolazi virtuoznost, već odiše pravim ponosom i sjajem, kao i tužnim reminiscencijama na sudbinu Poljske pod ruskom vladavinom. Herojski karakter, grandioznost i pompu u posljednjoj Polonaise-Fantaisie op. 61 Chopin želi transformirati u nešto novo, neistraženo. On prepoznatljive ritmove, nalik konjaničkoj procesiji, omata rapsodičnim improvizacijskim karakterom i melankolijom gotovo nespojivom s primarnim karakterom poloneze, uvodeći dozu kontradiktornosti u samo tkivo glazbe. Skladba je to na kojoj je, kao što se vidi po opsežnim skicama, Chopin jako puno radio, nastojeći stvoriti novi stil, koji muzikolozi nazivaju njegovim „posljednjim“ stilom. Isprva, možda upravo zbog tih kontradiktornosti unutar skladbe, djelo je ostalo na marginama Chopinova stvaralaštva, ali polako je pobuđivalo sve više interesa i steklo gotovo kultni status u izvedbama velikih pijanista 20. stoljeća.
Pogledi na Božanstvenu komediju djelo je suvremenog talijanskog skladatelja Roberta Piane (r. 1971.), nastala povodom sedamstote obljetnice Danteove smrti 2021. godine, na narudžbu pijanista Antonija Pompa-Baldija. Ukupno dvadeset pet stavaka opisuje pojedine likove Danteova djela, okupljeni u tri cjeline koje također prate Danteov original: Pakao, Čistilište i Raj. Često disonantan, agresivan harmonijski jezik karakterizira Prvi dio – Inferno, Pakao, a Danteov glas, koji se čuje na samom početku prikazan je motivom preuzetim iz Bachove Passacaglie i fuge u c-molu, u retrogradnom obliku, koji se pojavljuje kroz čitavu skladbu predstavljajući glas Dantea. Mojsije, kojega je sam Krist spasio iz Limba, jer je vjerovao da će doći Mesija, stavak je koji počinje hladnim, praznim zvukom, iz kojeg provaljuju oštri akordi, građeni na đavoljem intervalu povećane kvarte. Kleopatra je prognana u Drugi krug požude, a u glazbi se može čuti zavodljivost kojom još uvijek zrači. Kerber je troglavi pas, koji čuva Treći krug pakla, čiji je čudovišni laveže prikazan onomatopejski. Fortuna je Božanska providnost koja određuje ono nerazumljivo običnim smrtnicima, koja nepokolebana uživa u svom trijumfu. Nebeski glasnik je anđeo kojeg Bog šalje da opomene vragove koji žele zaustaviti Dantea i Vergilija na njihovom putu – glazba dočarava vjetar, kojim ga predstavlja Dante. Epikur opisuje one koji su prokleti jer nisu prepoznali besmrtnost duše. Među epikurejcima, koji ne mogu shvatiti duhovnu poruku Dantea su pjesnici Farinata i Cavalcanti. Harpije su u Sedmom krugu, koje u obliku čudovišnih ptica ujednačenim ritmom jedu lišće sa stabala na kojem ubojice i samoubojice. U Osmom krugu Prevare odabrana je Penelopa, koja je na prevaru držala podalje prosce predući i potajno raspredajući predivo, dok je čekala povratak svog muža Odiseja. U Devetom krugu Izdajica je Lucifer, nekoć najljepši anđeo, ali prognan iz Raja nakon što je izdao Boga, te bačen svom silom u središte zemlje, gdje ukopan do pola strši iz zaleđenog jezera. Prikazan je glazbom sekvence Dies irae. Završni tonovi, u čijem je središtu ton Fis, koji simbolizira pobjedu nad svim teškoćama, ujedno je simbol posljednjih riječi Danteova Pakla: …e quindi uscimmo a riveder le stelle (…i potom iziđosmo ponovno vidjeti zvijezde).
Franz Liszt (1811.-1885.) glazbena je osobnost čije je djelovanje u 19. stoljeću bilo sveprisutno, a čiji je utjecaj dalekosežan i sveobuhvatan do današnjih dana – ne samo kao pijanista-virtuoza, koji je osvajao pozornice diljem Europe, koji je izumio pojam pijanističkog recitala i unaprijedio pijanističku tehniku, nego i kao skladatelja čiji je koncept simfonijske pjesme, kao i tehnike transformacije motiva, imao utjecaj na razvoj glazbe sve do u 20. stoljeće, te koji je popularizirao djela svojih kolega kroz nebrojene obrade za klavir, ili kao dirigent i organizator koji je praizvodio i dirigirao djelima drugih skladatelja i pomagao im u mnogim prilikama. Raznoliki interesi, od literarnih do duhovnih i religijskih, i dug životni i stvaralački put, u kojemu je prošao kroz različite faze, čine njegov opus iznimno bogatim i dubokim. Jedna od velikih cjelina njegova opusa su ciklusi za klavir solo, među kojima posebno mjesto imaju Années de pèlerinage ili Godine hodočašća, tri ciklusa skladbi, u kojima se vodi ranoromantičnim principom putovanja pojedinca, hodočašća, na kojemu taj pojedinac doživljava osobni rast, spoznaju, prvenstveno kroz svoja iskustva prirode. Inspiraciju nalazi u pjesništvu i religiji: druga godina – Année II, nastala 1858. vodi ga u Italiju, a ljubav je glavni motiv – bilo da je pronalazi u trima Petrarkinim sonetima, bilo u Danteovoj Božanstvenoj komediji. Iako se u skladbi Après une lecture de Dante, Fantasia quasi Sonata, posljednjoj u Drugoj godini, opisuje pakao u koji silazi prokleta duša, u njoj također ima trenutaka u kojima se prizivaju ljubavne teme iz Soneta. Skladba svoj put počinje 1839. godine kao fantazija improvizacijskog karaktera, koji se čuje i u finalnoj verziji. Nadahnut Beethovenovom Sonatom quasi Fantasia, Liszt ide obrnutim smjerom od Beethovena i od improvizacije se vraća strukturi sonate. Na početku se javlja nestabilni interval tritonusa, đavolji interval, koji se razrješuje tek u kodi, nakon klimaksa u rekapitulaciji druge teme. Andante funkcionira kao interludij, prije razvojnog dijela sonate, koji se sastoji od dva odjeljka, a koji sadrži i uputu quasi improvisato.
BIOGRAFIJA
Rođen i odrastao u Foggii u Italiji, Antonio Pompa-Baldi pobijedio je na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu 1999. i započeo karijeru koja se i dalje proteže na pet kontinenata. Dobitnik glavne nagrade na Natjecanju Marguerite Long-Jacques Thibaud u Parizu, u Francuskoj 1998., Antonio Pompa-Baldi također je osvojio srebrnu medalju na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Van Cliburn 2001.
- Pompa-Baldi nastupa u glavnim svjetskim koncertnim dvoranama uključujući Carnegie Hall u New Yorku, Dvorane Severance u Clevelandu, Sala Verdi u Milanu, Symphony Hall u Bostonu, Grand Theatre u Šangaju i Salle Pleyel u Parizu, da spomenemo samo neke. Surađivao je s vodećim dirigentima među kojima su Hans Graf, James Conlon, Miguel Harth-Bedoya, Theodore Kuchar, Benjamin Zander, Louis Lane i Keith Lockhart. Nastupao je s ansamblima i kolegama kao što su Gudački kvartet Takacs, Alison Balsom, Sharon Robinson, te voditeljima Orkestra Cleveland, Simfonijskog orkestra u Dallasu i Njujorške filharmonije, između ostalih.
S koncertnim repertoarom koji uključuje više od šezdeset djela, g. Pompa-Baldi nedavno je izveo cikluse svih Rahmanjinovih klavirskih koncerata, pet Beethovenovih klavirskih koncerata i oba Brahmsova koncerta s raznim orkestrima. Svirao je recitale u većini velikih dvorana diljem svijeta.
Godine 2019. bio je ponovni gost na trećem izdanju Međunarodnog pijanističkog festivala Lang Lang u Shenzhenu u Kini, nastavio je kao počasni gost profesor na Pekinškom kineskom konzervatoriju i imenovan je počasnim profesorom na Glazbenom konzervatoriju u Shenyangu. Među postajama na svojim turnejama, nastupao je u Beču, Malagi, Nancyju, New Yorku i diljem Kine.
Antonio Pompa-Baldi je do danas snimio više od trideset CD-a za razne izdavačke kuće uključujući Harmonia Mundi, Steinway, TwoPianists, Azica, Brilliants i Centaur Records. Među njima su sva Griegova djela solistička i komorna djela za klavir, sonate za klavir Josefa Rheinbergera, kompletne Hummelove sonate za klavir te CD-i posvećeni Brahmsu, Schumannu, Lisztu, Respighiju, Robertu Piani i Rahmanjinovu.
Za izdavačku kuću Steinway Pompa-Baldi je snimio disk s pjesmama Francisa Poulenca i Edith Piaf, aranžirane za solo klavir, u povodu pedesete obljetnice smrti obiju francuskih glazbenih ikona, kao i CD pod nazivom Napoli, koji sadrži nove klavirske verzije poznatih napolitanskih pjesama. Njegova najnovija izdanja uključuju Koncerte za violinu, klavir i orkestar Mendelssohna (Brilliant Classics), Haydna i Hummela (Centaur Records).
Antonio Pompa-Baldi je Steinway umjetnik. Često je pozivan da sudi međunarodna pijanistička natjecanja kao što su Cleveland, Hilton Head, E-Competition, BNDES Rio de Janeiro i Edward Grieg, među mnogim drugima. Predsjednik je žirija i umjetnički savjetnik Međunarodnog pijanističkog natjecanja u San Joseu od 2006. godine.
Pompa-Baldi profesor je klavira na Glazbenom institutu u Clevelandu. Redovito je pozivan da drži majstorske tečajeve na bezbrojnim sveučilištima, glazbenim školama i festivalima u SAD-u i diljem svijeta.
Godine 2015. Pompa-Baldi utemeljio je Festival Todi International Music Masters, čiji je umjetnički direktor. Ovaj ljetni festival održava se svakog kolovoza u prekrasnom talijanskom gradu Todi.
