PIANO LOOP 2023-
Hayato Sumino, klavir
Jean-Philippe Rameau: Pieces de clavecin
La Poule
Les Sauvages
Johann Sebastian Bach: Partita br. 2 u c-molu, BWV 826
Friedrich Gulda: Preludij i fuga u es-molu
Hayato Sumimo:
Recollection
New Birth
Human Universe
Nikolaj Kapustin: Osam koncertnih etida op. 40
Maurice Ravel: Boléro (Obrada: H. Sumino)
…….
O GLAZBI
Jean-Philippe Rameau (1683.-1764.), sin je orguljaša, te zarana počinje učiti glazbu, kojom će se baviti cijeloga života. Iako prvih četrdesetak godina živi daleko od Pariza, centra glazbenog svijeta u Francuskoj, njegov kasniji uspjeh učinit će ga najvažnijih francuskim skladateljem kasnog baroka. O njegovom životu do dolaska u Pariz, kada postiže velik uspjeh svojim Traktatom o harmoniji (1723.), malo se zna, osim toga da je radio kao orguljaš u manjim gradovima, Avignonu, Clermontu, Dijonu i Lyonu. Iz tog doba dopiru samo njegove crkvene skladbe, kantate i moteti, te prva knjiga skladbi za čembalo iz 1706. godine. Po dolasku Pariz dolazi do njegova procvata, u prvom redu na području operne glazbe. Njegov živahan duh očituje se posebno u kratkim skladbama za čembalo, kojih je ostavio šezdesetak. Neke od njih grupirao je u suite, vodeći se uglavnom zakonom istog tonaliteta, durskog i molskog, kao što je to bio običaj. Mnogi od tih stavaka nisu bili samo stilizirani plesovi, kao u suitama njemačkih skladatelja, ponajprije Bacha, već prave male impresije, sličice, u kojima je koristeći ukrase, ritam, melodiju i druga sredstva skladanja, prizivao određene karakteristike bilo ptičjeg pjeva, bilo nekog drugog motiva koji je želio prikazati.
Njegove slavne skladbe La poule (Kokoš) i Le sauvages (Indijanci) nalaze se unutar objavljene u zbirci Nouvelles suites de pièces de clavecin 1729.-30. U ovim suitama Rameau postiže novo bogatstvo zvuka kao i glazbenih ideja i osjećaja za dramu, a u njima doseže i višu razinu tehničke zahtjevnosti. La poule je četvrta skladba Suite u g-molu, pravo malo remek-djelo, u kojemu Rameaua zaokuplja opsesivno kokodakanje kokoši (koje i upisuje pod prvim tonovima skladbe kao co co co co co coco dai). Skladba je građena na dramatičnim kontrastima mola i dura, piana i fortea, tuge i vedrine, i ispunjena uzbudljivim brzim figurama i ornamentacijama. Za skladbu Les sauvages Rameaua je nadahnula izvedba dvojice Indijanaca iz Louisiane u jednom kazalištu u Parizu, kojoj je prisustvovao u rujnu 1725. Bogat ples umjerenog ritma i snažnih naglasaka uvrstio je Rameau kasnije u svoju operu-balet Les Indes galantes (Galantna Indija).
Veličina i samozatajnost Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) bile su dvije medalje osobnosti ovog skladatelja, koji je neumorno radio i skladao glazbu iznimne ljepote i istinske genijalnosti, kako bi prehranio svoju obitelj i priuštio svojoj djeci školovanje. Želeći bolje mogućnosti za svoju obitelj, 1723., po smrti svoje prve žene odlazi u Leipzig iz manjega Coethena, s pozicije Kappelmeistera na nešto niže pozicionirano mjesto Kantora. Isprva, gradske vlasti nisu osobito cijenile ovog marljivog glazbenika, koji je bio odgovoran za glazbu školskog zbora, na sveučilištu, te za glazbu na raznim gradskim događanjima. Usto je svake nedjelje skladao po jednu novu kantatu, nastojeći unaprijediti glazbu grada u svakom aspektu. Bach nije kao neki njegovi suvremenici bio poznat, većina njegovih djela nije doživjela tiskano izdanje za njegova života, tako da su neka djela izdana tek stotinjak i više godina nakon što su nastali. Prvo djelo koje je Bach sam o svojem trošku odlučio tiskati, kako bi popravio vlastitu financijsku situaciju, bio je niz od Šest partita za instrumente s tipkama. Nastajale su od 1726.-1731., kada su objavljene u zajedničkom izdanju i stavljene u prodaju na leipziškom Sajmu. Za Bachova života nisu doživjele novo izdanje, ali su, prema riječima Bachova prvog biografa Forkela, podigle prašinu u glazbenom svijetu. Nazvao ih je izvrsnim kompozicijama kakve se dotada nisu mogle vidjeti ni čuti. Međutim, neće se puno toga promijeniti; od ukupno oko tisuću Bachovih kompozicija, za Bachova života tiskano ih je samo dvanaest.
Partite je Bach označio svojim op. 1, iako je prije njih skladao mnogobrojna djela. Radi se zapravo o suitama plesova, skladanima u istom tonalitetu, za instrumente s tipkama, sličnima ranijim Francuskim suitama, ali većima u zamisli i bogatijima u glazbenoj imaginaciji. U njima se osjećaju utjecaji stranih skladatelja, poput Vivaldija, Corellija, Albinonija, Couperina i drugih, koje doduše nije čuo, jer nije putovao, ali je proučavao njihove partiture. Druga partita u c-molu BWV 826 počinje Sinfoniom u stilu francuskom uvertire, čiji prvi odjeljak u dostojanstvenom punktiranom ritmu prati lijepa Andante kantilena, nakon koje slijedi čvrsta dvoglasna fuga. Allemande je ispunjena ozbiljnim, melankoličnim raspoloženjem, koje prekida pokretljivi, uzbudljivi, delikatno ukrašeni Courante. Sarabandu označava dugi, neprekinuti tijek osminki meke lirske melodije. Bockava tema označava ljupki živahni Rondeau, a na kraju je, umjesto uobičajenog Giguea, Capriccio koji uvodi talijansku raskoš zvuka i odvažnost karaktera.
Friedrich Gulda (1930.-2000.) jedan je od velikih pijanista 20. stoljeća, ujedno i skladatelj, koji širi svoje interese od klasičnog nasljeđa prema jazzu. Istaknuvši se nakon Drugog svjetskog rata pobjedom na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Ženevi, Gulda postaje poznat diljem svijeta po svojim interpretacijama klasičnog repertoara, od Bacha do Debussyja, nastupajući u najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama. Ističe se i kao vrstan pedagog, a među njegovim su učenicima Martha Argerich i Claudio Abbado. Jazz ga je zanimao još od rane mladosti i polako razvija paralelnu karijeru jazz pijanista, a jazz sve više utječe i na njegove klasične interpretacije, u kojima želi postići slobodu od striktnih stilskih konvencija. Piše i deset skladbi naslovljenih Play Piano Play, koje podnaslovljuje kao vježbe, u prvom redu oslobađanja od konvencija izvođenja glazbenog zapisa. U njima se zahtijeva određena količina improvizacije. Preludij i fuga jedna je od najpopularnijih. Preludij u stilu swinga vodi četveroglasnoj fugi izraženog sinkopiranog ritma, koja se razvija gusto i brzo, da bi upravo prije nastupa code Gulda prekinuo zapisa i naznačio da se ostatak djela mora improvizirati.
Osim velikih uspjeha koje postiže kao intepret, nastupajući u Japanu i u inozemstvu, Hayato Sumino također sklada, obrađuje i izvodi vlastitu glazbu pod imenom Cateen na You Tubeu. Ima više od 1,000,000 pretplatnika i 100 milijuna pregleda (nakon lipnja 2022.) Njegov prepoznatljivi stil, mješavina klasičnih tehnika, obrada, improvizacije , jazza i pop glazbe, postiže dobar prijem kod njegove publike. Njegov zvuk u skladbama Recollection... dijelom je i pod utjecajem istraživanja nove glazbe na institutu IRCAM u Parizu, kao i njegovih izvanglazbenih interesa prema prirodnim znanostima, koje je studirao na Sveučilištu za informatiku i tehnologiju u Tokiju. Skladba New Birth inspirirana je Chopinovom Etidom br. 1 op. 10, Recollection Chopinovom Balladom br. 2, snovita su viđenja Chopinovih djela, koja zvuče kao njihov udaljeni odjek i ujedno re-interpretacija u novom vremenu generičkih elektroničkih kompozicija, video zaslona koje pružaju sasvim novi filter i perspektivu pogleda na glazbenu prošlost. Prvi taktovi skladbe Human Universe nadahnuti su Bachom, njezino raspoloženje postupno postaje strastveno i melankolično, da bi se razvilo u brzu modernu jazz improvizaciju á la Bach.
Pijanist i skladatelj Nikolaj Kapustin (1937.-2020.) tek je prije petnaestak godina postao šire poznat na zapadu i zauzeo svoje mjesto na koncertnom repertoar. Njegova glazba donosi jedinstven spoj ruske pijanističke tradicije i jazza. Učenik i student najistaknutijih pijanističkih pedagoga u rodnoj Ukrajini i potom na moskovskom Konzervatoriju, u Moskvi otkriva i jazz, svirajući isprva u manjem sastavu s kojim odlazi na turneje po SSSR-u, a potom s Jazz orkestrom Olega Lundströma. Iz kombinacije temeljitog klasičnog obrazovanja i iskonskog razumijevanja jazza, nastaju njegove kompozicije čija je struktura klasična, forma čvrsta, razrađena, slog gust, dok njegov glazbeni jezik dopire iz jazza, zvučeći poput improvizacije, spontano i prirodno (premda je svaka nota zapisana). Njegovo pisanje za klavir je virtuozno, što u kombinaciji s džezerskim idiomom izaziva pravu fizičku senzaciju, posebno u Koncertnim etidama, op. 40, nastalima 1980., koje nasljeđuju najbolju tradiciju etida devetnaestog stoljeća, ali svojim ritmovima i suzvučjima vode nas u egzotični svijet latino i jazz raspoloženja visokog naboja.
Jedna od partitura u srcu avangardnog glazbenog razmišljanja prvih desetljeća 20. stoljeća je skladba Boléro Mauricea Ravela (1875.-1937.). U glavi skladatelja rodila se ideja o glazbenoj temi koja je imala kvalitetu upornosti, koju je želio pokušati skladati ponavljajući je bez da ju razvija, postupno mijenjajući i nadograđujući sastav orkestra najbolje što može. Ravelovo se stvaralaštvo često opisalo terminom impresionizma, kao i Debussyjevo – iako su i jedan i drugi skladatelj odbacivali taj naziv. Njegov glazbeni stil u sebi je sadržavao elemente modernizma, baroka, neoklasicizma, jazza, a karakterizirala ga je izuzetna osjetljivost za boju koju je postizao majstorskom orkestracijom. Bio je pijanist i mnoga njegova djela skladana su u dvije verzije, od kojih je prva bila za klavir a druga orkestralna. Bio je kao i mnogi Francuzi u to doba, a i tijekom cijelog 19. stoljeća u Francuskoj, oduševljen španjolskim egzotizmom u glazbi, i upravo je to dovelo do nastanka njegovog najpoznatijeg djela, Boléra. Plesačica Ida Rubinstein zamolila ga je da za nju orkestrira niz skladbi za klavir Iberia Isaaca Albéniza. S obzirom da je to već napravio španjolski dirigent, Enrique Fernández Arbós, koji je imao i ekskluzivna prava, Ravel je – premda mu je Arbos u međuvremenu rado dopustio rad na novoj orkestraciji, odlučio radije orkestrirati neko vlastito djelo. Na kraju, skladao je potpuno novu skladbu, koja je praizvedena u pariškoj Operi 1928. s koreografijom Bronislave Nijinske. Dok je njezina vizija bila ona španjolske taverne u kojoj se pleše, Ravel je kao scenografiju zamišljao tvornicu, koja je odgovarala mehaničkoj prirodi glazbe. Sam Ravel načinio je verziju za dva klavira, a postoji još niz različitih transkripcija djela za klavir.
BIOGRAFIJA
Rođen 1995., Hayato Sumino osvojio je Grand Prix posebne klase PTNA pijanističkog natjecanja (Piano Teachers' National Association) u Japanu, istovremeno dok je 2018. završavao diplomski studij na Sveučilištu u Tokiju. To je bio početak njegove zrele glazbene karijere.
Godine 2021. bio je polufinalist XVIII. međunarodnog pijanističkog natjecanja Chopin. Godine 2019. osvodio je treću nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Lyonu, a 2017. osvojio je zlatnu medalju na Međunarodnom natjecanju Chopin u Aziji te mnoge druge nagrade. Nastupao je s Hamburškim simfoničarima, Orkestrom Dohnányi Budafok, Simfonijskim orkestrom Yomiuri Nippon, Tokijskim filharmonijskim orkestrom, Japanskim filharmonijskim orkestrom, Kansai filharmonijskim orkestrom, Gunma simfonijskim orkestrom i FILARMONICOM BRASOV. Studirao je kod Jean-Marca Luisade, Katsuko Kaneko i Tomoakija Yoshide.
Diplomirao je na Fakultetu za informacijske znanosti i tehnologiju Sveučilišta u Tokiju u ožujku 2020. i primio nagradu predsjednika Sveučilišta u Tokiju. Od rujna 2018. šest mjeseci bavi se istraživanjem obrade glazbenih informacija na Institutu za istraživanje i koordinaciju akustike/glazbe (IRCAM).
Trenutno, osim koncerata u Japanu i inozemstvu, također piše, aranžira i izvodi vlastitu glazbu pod imenom Cateen na YouTubeu, s preko 1.200.000 pretplatnika i 100 milijuna pregleda (od lipnja 2022.). Njegov jedinstveni stil, spoj klasičnih tehnika, aranžmana i improvizacijskih vještina, dobro je prihvaćen od strane mnogih obožavatelja.
Nastupao je s orkestrima u Hamburgu i Budimpešti, a održao je recitale u Parizu, Beču, Poljskoj i drugim gradovima uz veliko priznanje. U prosincu 2019. održao je svoju prvu turneju sa solističkim recitalima u pet gradova u Japanu. Sljedeće godine debitirao je u Suntory Hallu, gdje su se karte rasprodale na dan izlaska. U lipnju 2021. debitirao je u Blue Note Tokyo. Godine 2022. održana je njegova nacionalna turneja u 9 gradova sa završnim nastupom u Tokyo International Forum Hall A.
U prosincu 2020. objavio je svoj prvi album “HAYATOSM” (eplus music) koji je osvojio osmo mjesto na Oricon dnevnoj top listi. Svirao je klavir i aranžirao sve pjesme na albumu Sumi Shimamoto (character voice of Nausicaa) sings Ghibli Renewal Piano Version (Warner).
Od 2021. ambasador je CASIO elektroničkih glazbenih instrumenata i Steinway umjetnik.
Gradeći čvrstu poziciju u klasičnoj glazbi, privlači pažnju kao istinski nova vrsta pijanista koji se pažljivo fokusira na svu glazbu koja nadilazi žanrove.
Born in 1995, Hayato Sumino won the Grand Prix of the Special Class of the PTNA Piano Competition while he was a graduate student at the University of Tokyo in 2018. This was the start of his full-fledged musical career. In 2021, he was a semi-finalist at the XVIII International Chopin Piano Competition. In 2019, he won the third prize at the Lyon International Piano Competition, and in 2017, he won the gold medal at International Chopin Competition in Asia, and many other prizes. He has performed with : Hamburger Symphoniker, Dohnányi Orchestra Budafok, Yomiuri Nippon Symphony Orchestra, Tokyo Philharmonic Orchestra, Japan Philharmonic Orchestra, Kansai Philharmonic Orchestra, Gunma Symphony Orchestra, and FILARMONICA BRASOV. He studied with Jean-Marc Luisada, Katsuko Kaneko, and Tomoaki Yoshida. He graduated from the University of Tokyo’s Graduate School of Information Science and Technology in March 2020, and received the University of Tokyo President’s Award. He has been engaged in research on music information processing at the Institute for Research and Coordination in Acoustics/Music (IRCAM) for six months since September 2018. Currently, in addition to performing concerts in Japan and abroad, he also writes, arranges, and performs his own music under the name of “Cateen” on YouTube, with over 1,200,000 subscribers and 100 million views (as of June 2023). His unique style, a fusion of classical techniques, arrangements, and improvisational skills, has been well received by many fans. He has performed with orchestras in Hamburg and Budapest, and has given recitals in Paris, Vienna, Poland, and other cities to great acclaim. In December 2019, he held his first solo recital tour in five cities in Japan. In the following year, he made his debut at Suntory Hall, which tickets sold out on the day of release. In June 2021, he made his debut at Blue Note Tokyo. In 2022, his 9-city nationwide tour was held with its final performance at the Tokyo International Forum Hall A. In December 2020, he released his first album “HAYATOSM” (eplus music), which won 8th place on the Oricon daily chart. He played piano and arranged all the songs in the album “Sumi Shimamoto (character voice of Nausicaa) sings Ghibli Renewal Piano Version” (Warner). Since 2021, he has been a CASIO electronic musical instrument ambassador and Steinway artist. While building a solid position in classical music, he is attracting attention as a truly new type of pianist who carefully focuses on all music that beyond genres.
